KATEDRA ZA HEMATOLOGIJU, TRANSFUZIOLOGIJU, IMUNOLOGIJU I HUMANU GENETIKU
Pročelnica: Dr. sc. Iskra Petković, prof.v.š.
znanstvena savjetnica
Katedre za hematologiju, transfuziologiju, imunologiju i humanu genetiku djeluje u okviru Studija medicinsko laboratorijske dijagnostike i obuhvaća pet obvezna kolegija te tri izborna predmeta. Obvezni kolegiji jesu:
1. Hematologija
2. Humana genetika
3. Imunologija
4. Kliničko laboratorijske korelacije
5. Transfuzijska medicina.
Izborni predmeti su:
1. Metode molekularne medicine
2. Metode uzgoja stanica in vitro
3. Osnove imunogenetike
Osim rečenih predmeta Katedra uključuje izborni kolegij Osnove kliničke transfuzijske medicine u okviru Studija sestrinstva.
Nastavu izvode voditelji kolegija i suradnici iz:
· Kliničkog bolničkog centra Zagreb
· Klinika za dječje bolesti Zagreb,
· Kliničke bolnice Dubrava.
U katedri djeluje devet nastavnika voditelja kolegija i 18 suradnika. Nastava se odvija tijekom druge godine studija u trećem i četvrtom semestru, te tijekom treće godine studija u petom i šestom semestru. Nastavna aktivnost obuhvaća ukupno 180 sati predavanja, 60 sati seminara, 210 sati vježbi i 90 sati stručne prakse te aktivnosti mentora diplomskih radova.
Hematologija ima značajno mjesto u izobrazbi inženjera medicinsko laboratorijske dijagnostike. Klinička hematologija danas obuhvaća tri pravca djelovanja. Osnovno djelovanje je dobro poznavanje hematološke morfologije, koja se bavi proučavanjem krvnih stanica i bolestima u kojih su dominantne kvantitativne i kvalitativne promjene u krvnim stanicama periferne krvi, te u stanicama hematopoetskih organa. Drugi segment je hematologija hemostaze, koja se bavi proučavanjem promjena mehanizma hemostaze, a treće područje je imunohematologija, koja proučava imunološke mehanizame u hematologiji. Temeljno razumijevanje staničnih strukturalnih komponenata te procesa stanične diobe i staničnog umiranja, omogućava nam razumijevanje ne samo normalne (fiziološke) regulacije hematopoeze, nego i bolesti u kojima ovaj proces postaje poremećen. Prema koncepciji studija, nastavni program kolegija osposobljava studente za obavljanje kompletne hematološke obrade bolesnika, koja omogućava brze dijagnoze u različitim hematološkim bolestima, rješavanje diferencijalno dijagnostičkih poteškoća, te određivanje metode i praćenje rezultata liječenja različitih hematoloških bolesti. Osim u radu kliničkih laboratorija, a zbog svestranosti područja hematologije, studenti nakon završenog studija, područje svoga rada nalaze i u brojnim znanstveno-istraživačkim laboratorijima.
Transfuzijska medicina ima važan udio u obradi i liječenju vrlo široke i heterogene skupine oboljelih. Za razliku od većine medicinskih struka koje su ponajprije usmjerene na bolesnika i njegovu obitelj, transfuzijska medicina za liječenje oboljelog treba zdravog darivatelja krvi. Transfuzijska medicina obuhvaća sve postupke u proizvodnji, laboratorijskom testiranju i liječenju, a koji započinju uzimanjem davateljeve krvi, i završavaju primjenom pripravaka proizvedenih iz te krvi. Transfuzijska medicina je laboratorijska, proizvodna i klinička struka. Transfuzijsko liječenje našlo je široku primjenu u različitim područjima medicine i omogućilo liječenje onkoloških bolesnika citostaticima i zračenjem, izvođenje zahtjevnih operativnih zahvata, liječenje šoka i transplantaciju organa. U radu tima značajnu ulogu imaju inženjeri medicinsko laboratorijske dijagnostike. Kroz predavanja, seminare i vježbe studenti upoznaju osnove imunohematološkog ispitivanja, ABO i RhD sustav krvnih grupa, vrste pripravaka, metode pripreme i svojstva krvnih pripravaka, indikacije i principe liječenja pomoću krvnih pripravaka, fiziologiju i bolesti trombocita te poremećaje zgrušavanja krvi.
Imunologija je izuzetno propulzivna biomedicinska znanstvena disciplina. Razvila je brojne istraživačke tehnike koje su joj omogućile vrlo preciznu analizu i razumijevanje imunosne reakcije protiv virusa, bakterija, tumora, autoimunih bolesti i transplantata raznih tkiva i organa te alergena. Većina tih tehnika su postali standardni imunodijagnostički postupci u dijagnostici i kliničkom praćenju bolesnika pogotovo onih koji su podvrgnuti imunosupresivnim i biološkim lijekovima koji moduliraju i ukupnu imunoreaktivnost organizma. Osim toga, brojni drugi analiti također se dijagnosticiraju tehnikama koje se temelje na međureakciji antitijela i antigena. Sve navedeno upućuje na veliku važnost Imunologije u izobrazbi inženjera medicinsko laboratorijske dijagnostike pogotovo ako se ima na umu da je vrijeme razvoja kliničke imunologije tek pred nama. U obrazovanju stručnjaka smjera medicinsko-laboratorijske dijagnostike zadaća kolegija Imunologija je razjasniti imunološke mehanizme koji leže u osnovi alergijskih, sistemskih, reumatskih, autoimunih, bubrežnih, endokrinih, kožnih, onkoloških bolesti kao i bolesti krvnih žila. Sljedeći cilj nastave je prikazati postupke liječenja u kojima se određenim djelovanjima potiče ili smiruje intenzitet imunosnih djelovanja (imunoterapija). Student se upoznaje s načelom i načinom izvedbe imunoloških postupaka (imunodijagnostika), u kojima primjenom specifičnih monoklonskih protutijela otkrivamo bolest i vrstu bolesti u različitim kliničkim uzorcima poput tkiva, staničnih razmaza, tjelesnih tekućina, te procjenjujemo proširenost bolesti i pratimo učinkovitost liječenja.
Humana genetika je grana znanosti koja se u posljednje vrijeme brzo razvija i ima široku praktičnu primjenu u različitim područjima medicine. Nužno je stoga da studenti upoznaju značajke genetičkih bolesti, te važnost genetičkih ispitivanja u dijagnostici i kliničkom praćenju bolesnika. Cilj kolegija je upoznati studenta s osnovama humane genetike, strukturom i funkcijom genetičkog materijala čovjeka, zakonima koji reguliraju prijenos genetičke informacije iz jedne generacije na drugu, te ulogom genoma u humanoj patologiji. Za rad u genetičkom laboratoriju nužno je poznavanje varijabilnosti genetičkog materijala čovjeka, te studenti upoznaju pojedine tipove mutacija na razini gena i kromosoma, mehanizme njihova nastanka i posljedice koje pojedini tipovi poremećaja genetičkog materijala imaju za pojedinca i obitelj. Cilj predmeta je upoznati studente s primjenom suvremenih laboratorijskih metoda za analizu i identifikaciju stečenih i konstitucijskih poremećaja genoma, te primjenom pojedinih postupaka obrade u kliničkoj praksi i znanstvenim istraživanjima. Kroz predavanja i vježbe studenti usvajaju znanja o genetski uvjetovanim bolestima, oblicima nasljeđivanja te postupcima obrade bolesnika s kongenitalnim anomalijama, poremećajima u rastu i razvoju te tumorskim bolestima. Pomoću primjera se upućuje na važnost rezultata genetičkih ispitivanja u postavljanju dijagnoze, u prevenciji, predikciji tijeka bolesti i odabiru odgovarajućeg terapijskog postupka. Stečeno znanje omogućuje budućim inženjerima medicinsko laboratorijske dijagnostike uključivanje u rad laboratorija zdravstvenih i znanstvenih institucija.
Kliničko – laboratorijske korelacije je kolegij treće godine Studija medicinsko laboratorijske dijagnostike. Nastavni program kolegija proizlazi iz spoznaje da je za produženje ljudskog života i poboljšanje njegove kvalitete važno dobro funkcioniranje trokuta: bolesnik, liječnik i laboratorij. Dijagnostički postupak počinje i završava s bolesnikom koji očekuje brzu dijagnozu i uspješno liječenje. Klinički i laboratorijski testovi čine sponu između bolesnikove prezentacije simptoma, liječničke dijagnoze i preporučenog liječenja. Laboratorijska medicina se posljednjih godina razvija velikom brzinom. Premda se točnost i pouzdanost laboratorijskih testova značajno povećala, konačnu odluku o dijagnozi donosi liječnik - kliničar na temelju anamneze, kliničkog pregleda, laboratorijskih i ostalih pretraga te vlastitog znanja i iskustva. U svakodnevnom radu neophodna je stalna komunikacija između kliničara i laboratorija što se najbolje ostvaruje timskim radom. Da bi tim dobro funkcionirao svi članovi tima moraju težiti istom cilju i poznavati temeljne principe rada ostalih sudionika u timu. S obzirom da inženjeri medicinsko laboratorijske dijagnostike sudjeluju u brojnim timovima postoji potreba za upoznavanjem temeljnih načela kliničkog rada. Kolegij Kliničko-laboratorijske korelacije u svom programu ima sljedeće ciljeve:
• Upoznati osnove kliničkog rada
• Upoznati osnovne tipove internističkih bolesti
• Pogled na laboratorijski rad “s druge strane”
• Naglasiti potrebu suradnje s kliničarima
Tijekom vježbi studenti imaju mogućnosti „okusiti“ svakodnevni kruh kliničara u kontaktu s bolesnicima i s „druge strane“ pogledati na rad laboratorija, te se uvjeriti u važnost svog budućeg zanimanja jer se na rezultatima laboratorijskih pretraga temelji većina kliničkih odluka.
Za studente koji žele proširiti svoja znanja na raspolaganju su i izborni predmeti. Katedra uključuje četiri izborna predmeta i to Metode molekularne medicine, Metode uzgoja stanica in vitro, Osnove imunogenetike i Osnove kliničke transfuzijske medicine.
Metode molekularne medicine izborni je predmet u okviru Studija medicinsko laboratorijske dijagnostike. Cilj kolegija je studente upoznati s metodama molekularne dijagnostike i praktičnom primjenom molekularnih testova u dijagnostici tumorskih i metaboličkih bolesti.
Metode uzgoja stanica in vitro izborni je predmet u okviru Studija medicinsko laboratorijske dijagnostike. Kroz predavanja i vježbe studenti upoznaju osnovne uzgoja stanica in vitro, postupke krakotrajne i dugotrajne kulture stanica, pravila rada u sterilnim uvjetima, postupke za izolaciju i separaciju specifičnih populacija stanica te njihov uzgoj.
Osnove imunogenetike izborni je predmet u okviru Studija medicinsko laboratorijske dijagnostike. Cilj kolegija je upoznati studente s organizacijom laboratorija za tipizaciju tkiva, upoznavanje glavnog sustava tkivne podudarnosti i regije HLA gena, upoznavanje biološke i kliničke važnosti sustava HLA te praktične primjene imunogenetike u medicini.
Osnove kliničke transfuzijske medicine izborni je predmet u okviru Studija sestrinstva. Cilj kolegija je upoznati studente s osnovama transfuzijske medicine, osnovnim spoznajama o proizvodnji, svojstvima i primjeni krvnih pripravaka te principima transfuzijskog liječenja.
